Realitetna terapija je vrsta psihoterapije koja se temelji na teoriji izbora koju klijent uz pomoć terapeuta uči primjenjivati i u svom životu, donoseći nove izbore koji mu omogućuju da živi život kakav želi živjeti i ostane blizak s ljudima koji su mu potrebni.
Autor teorije izbora je dr.William Glasser (1925.-2013.) koji je kroz praksu psihijatra osmislio novu psihologiju osobne slobode koja ljudima nudi djelotvornije načine rješavanja životnih teškoća.
Teorija izbora tumači ljudsko ponašanje kao namjensko i unutarnje motivirano, a namjena funkcioniranja organizma je uspostavljanje unutarnje ravnoteže i usklađivanje s okolinom. Ono po čemu se ljudi razlikuju je to što svaki pojedinac teži zadovoljstvu i ravnoteži u skladu s osobnim razumijevanjem ljudskog ponašanja (uvjerenja). Ovisno o tome je više ili manje zadovoljan.
Teorija izbora razlikuje se od tradicionalnih uvjerenja o ljudskom ponašanju u tome što ponašanje tumači bitno manje podređenim vanjskim okolnostima, a puno više u kontroli same osobe koja ga producira. Prema takvom pristupu ljudi su sposobni biti aktivni i slobodni u preuzimanju djelotvornije kontrole nad svojim životom, a ne samo subjekti determinirani vanjskim svijetom, bez mogućnosti izbora vlastitih ponašanja. Realitetna terapija je zapravo terapeutova primjena teorije izbora u psihoterapijskom procesu. Tijekom psihoterapije se sagledavaju klijentove životne teškoće, s time da terapeut polazi iz uvjerenja teorije izbora, dok klijent u većoj mjeri vjeruje da je njegovo ponašanje, a često i cijeli njegov život, puka reakcija na okolnosti u kojima se našao. Realitetna terapija usmjerena je na prepoznavanje klijentovih potreba te na ono što on može kontrolirati – njegovo ponašanje, kojim će te potrebe zadovoljiti na način bolji nego do tada i time podignuti kvalitetu svog života.