Ne tako davno u prošlosti kod psihologa i psihoterapeuta išli su samo ljudi s mentalnim poremećajima, koji su zbog toga bili obilježeni kao „ludi“. Nažalost, i danas se često misli da psihoterapiju trebaju samo oni koji imaju dijagnozu nekog poremećaja kako što je depresija, anksioznost, poremećaj ličnosti, anoreksija, panični napadaji, seksualne poteškoće, post traumatske stresne reakcije i sl.
U posljednje vrijeme ljudi češće nego ikada prije traže pomoć psihologa i psihoterapeuta, no unatoč tome još uvijek često oklijevaju zbog negativne konotacije mentalnih i psihičkih poteškoća u društvu, ali i zbog pretjeranog trenda nametnutog na društvenim mrežama.
Međutim, stvarnost je takva da na psihoterapiju dolaze uobičajeni, svakodnevni ljudi koje muče uobičajene, svakodnevne stvari s kojima se većina ljudi susretne tijekom života. To mogu biti teškoće u partnerskom odnosu, roditeljstvu ili na radnom mjestu, gubitak voljene osobe, teška bolest ili bolest u obitelji, elementarne nepogode, osjećaj manjka samopouzdanja, tjeskobe, depresivnosti ili bilo koja promjena u životu koja ljudima otežava svakodnevno funkcioniranje. Većina ljudi već poznaje nekoga tko ide na psihoterapiju, a vjerojatno se i pita je li njihov problem dovoljno velik da potraže sebi nekog za razgovor. Kakav god bio, problem se može riješiti jedino uz druge ljude, i jedino na drugačiji način nego što je nastao. Psihoterapeut je osoba uz koju ljudi imaju mogućnost sagledati i sebe i problem na drugačiji način, a tada i naučiti kako taj problem djelotvornije rješavati.
Dakle, bez obzira na to koliko mislite da ste ludi, na psihoterapiji se imate priliku uvjeriti u suprotno i spoznati da imate mogućnost za sebe otkrivati nove izbore uz koje ćete djelotvornije uspostaviti ravnotežu u vašem životu i biti zadovoljniji.